HKUD "Vladimir Nazor" Sombor

  • Povećaj slova
  • Resetiraj
  • Smanji slova

Polaznici tamburaške skole HKUD – a


CILJ NAM JE NAPRAVITI TAMBURAŠKI SASTAV

Kulturno umjetničkim društvima uvjek su potrebni tamburaši kako bi folklorne plesove otpratili na probama i nastupima. Ali društva oduvjek prati problem nedostatka tamburaša. Teško je kompletirati tamburaški sastav koji bi bio pri ruci kad god to zatreba. Problem je u tome što mladi tamburaši iz društava odlaze na „tezgarenja“ i zarađuju novac. S obzirom da niti jedno naše Hrvatsko kulturno umjetničko društvo nema prevelik proračun kako bi plaćalo ozbiljniji tamburaški sastav, a razumljivo, sastavi ne ostavljaju svoje svirke zbog folklora jer je sviranje mnogima jedini izvor zarade, društva se „krpe“ kako umiju i kako stignu.

Za sada petnaest polaznika

HKUD „Vladimir Nazor“ iz Sombora osamdesetih je godina prošloga stoljeća imao školu tambure koju je vodio Zlatoje Pajčić, Đura Parčetić, a nešto kasnije i Emil Antunić. Iz tih škola je izišlo dosta vrsnih tamburaša koji i danas sviraju, a neki se od njih i profesionalno bave tamburaškom glazbom. Sticajem okolnosti, tamburaši su Hrvatski dom u Somboru napuštali, što zbog privatnih poslova, što zbog sviranja na drugim mjestima i svaka nova generacija folklorista imala je isti problem – nedostatak članova za tamburaški orkestar koji bi redovito bio uz njih.

Emil Antunić, poznati somborski gitarista, tamburaš, autor pjesama, producent i aranžer, želio je tome stati u kraj i ovih je dana osnovao školu tambure u HKUD – u „Vladimir Nazor“. Probe se održavaju utorkom, a odziv je dobar. Petnaestak polaznika različitih uzrasta počelo je pohađati časove, glazbeno se opismenjavaju i svi zajedno rade na nabavci instrumenata.

„Profesionalizam je razlog zbog kojeg tamburaši napuštaju KUD – ove“, kaže Emil Antunić, te dodaje: „Nastupi folklorne sekcije su obično vikendom kada i tamburaši imaju svoju svirku. Problem je zadovoljiti potrebe folklora i iz tog razloga smo i pokrenuli ovu školu.“

Više nade polažem u starije osobe

Sva društva forsiraju mlade, u njima vide budućnost, a želja je Antunića bila da se u ovu školu upišu svi uzrasti, osobito oni stariji. Za to nam daje slijedeće obrazloženje.

„Imam polaznike od 6, pa do 60 godina. Namjerno sam birao starije i više nade polažem u recimo generacije pedesetogodišnjaka, jer smatram da će oni kada nauče svirati ostati u društvu, dok će mlađi otići. Mladi žele da se probiju, osnuju svoj sastav i da negdje „tezgare“, dok stariji baš i nemaju volje u svojim godinama stvarati neku veliku glazbenu karijeru, ali vole boraviti ovdje u Hrvatskom domu i pomoći svome društvu.“

Probe su počele i trenutno se radi teorija. Emil Antunić smatra da se od ovog broja polaznika neće moći napraviti ozbiljan tamburaški orkestar, jer će, ako je vjerovati statistikama, većina napustiti sviranje, ali sve je moguće ukoliko bude još zainteresiranih za sviranje tambure. Još nije kasno, škola je otvorena za sve uzraste.

„Pravi tamburaški orkestar nećemo imati jer nemamo dovoljno upisanih u našu školu tambure. Potrebno je najmanje trideset osoba, a kasnije bi se vidjelo može li se nešto ozbiljnije napraviti, jer statistike govore da od deset osoba tek troje nauči svirati. U cilju nam je osposobiti basistu, kontraša i dva do tri bas primaša koji bi mogli raditi za potrebe folklora, ali i dramske i ostalih sekcija. Još uvjek radimo teoriju i nije kasno da nam se i drugi zainteresirani priključe. Teorija je nepresušna, ali za početak će nam biti dovoljno četiri do pet sati. Kad uzmemo tambure u ruke, vjerujem da ćemo već nakon šest mjeseci nešto moći i zasvirati“ zaključuje Antunić.

Na satima tambure se radi ozbiljno, a polaznici s velikim nestrpljenjem čekaju da nakon teorije uzmu tambure u ruke i zasviraju.

Zlatko Gorjanac

IMG_8293.JPGIMG_8296.JPGIMG_8297.JPGIMG_8304.JPGIMG_8305.JPG


,
 


Sva prava zadržana.    (c)2011   HKUD "Vladimir Nazor" Sombor